Sijao sam faceliju

Svima je poznato da poslije bagrema i bagremca veoma često nastupa bezpašni period koji traje do suncokreta. Dosta pčelara poteže u ovakvim prilikama za šećerom. Svjedoci smo (iz godine u godinu( sve slabijeg medenja suncokreta, uz izuzetak prošle godine, ali i slabe kondicije pčelinjih zajednica usljed nedostatka ne samo nektara, već i polena tokom juna mjeseca. Ovo jeste problem, ali i izazov, jer nije nerješiv. Svako od nas mogao je da se uvjeri da su jaka društva bila u stanju da sakupe dovoljno nektara za sebe, ali i višak za nas. Facelija nudi mogućnost a se pravilno odgovori na problem junske bezpaše, kao i adekvatne pripreme društava za sve lošije i lošije pašne uslove u julu mjesecu. Eksperementišući sa facelijom posljednih godina zaključio sam da enormno medenje koje se navodi u literaturi (do 1.000 kg po hektaru) nije tako lako dosegnuti. Međutim, ona donosi drugu vrstu prednosti koja se ogleda u pripremi društava za narednu pašu, a to mora svako za sebe da doživi, pa tek onda prihvati faceliju kao realno isplativu. Ako želimo da sijemo ovu kulturu, zemljište mora da bude izuzetno pripremljeno, što znači da se mora primjenuti puna agrotehnika. To podrazumijeva ulaganje znatne sume novca. Troškovi koje treba imati u vidu su otprilike sljedeći:
- zakup zemlje 70€ po jutru;
- oranje 35€ po jutru;
- priprema za sjetvu (tanjiranje) 10€ po jutru;
- NRK đubrivo 20€/100 kg (200 kg po jutru);
- rasturanje đubriva 5€ po jutru;
- inkorporacija koja podrazumijeva prskanje preparata protiv korova i njegovo zatrpavanje u zemlju- prskanje 5€ po jutru, preparat Treflan ili Župilan oko 15€/1 i priprema za sjetvu 10€ po jutru;
- sjeme 6 kg po jutru (1 kg po hektaru), a 1 kg košta 300 dinara (u BiH oko 15 KM p.a);
- sjetva 10€ po jutru;
- valjanje (ako je suša) 10€ po jutru;
- prskanje Afanol-om (oko 1,5 l po hektaru) 20€ po jutru (prskanje 5€ plus preparat 15€);
- skidanje sjemena kombajnom za djetelinu 35€ po jutru;
- na ovo treba dodati i troškove transporta.
Pored idealno obrađenog i nađubrenog zemljišta facelija zahtujeva i vlagu, a to znači da se mora posijati na vrijeme, dok vlage u zemljištu ima dovoljno, najbolje do 15. marta. Na ovaj način smo riješili problem korova jer facelija kreće rano, pravi gust sklop i zaustavlja razvoj drugih biljaka. Tako izbjegavamo prskanje herbicidima i valjanje poslije sjetve.
Kad smo konačno obavili sve kako treba, ostaje nam da gledamo u nebo i nadamo se kiši koja može da izostane i sve dovede u pitanje. To se upravo dogodilo meni. Zbog suše koja je vladala u toku zime i proljeća, i zbog snažne košave koja je izvukla i ono malo vlage od snijega sjeme je nicalo neravnomjerno. Tokom proljeća je bilo nedovoljno vlage za optimalan razvoj biljaka pa su one osjetivši da neće uspjeti da završe vegetaciju, intenzivno cvjetanje započele nešto ranije.
Period koji prođe od sjetve do cvjetanja, kreće se zavisno od uslova od 45 dana ako se sije u drugoj polovini aprila , pa do nekoliko mjeseci ako se sije u rano proljeće (mart), što je mnogo bolje, jer se biljke snažno ukorijene.
Prvi pčelinjak je na pašu stigao 2. juna pravo sa bagremove paše, ali ipak sa zakašnjenjem. Pola sata po otvaranju leta gotovo na svakom cvjetu facelije bila je po jedna pčela, tako da su dvije parcele sa olo 3,5 hektara postale slične ogromnim ramovima pokrivenim pčelama.
Poslije dva dana kada je stigao i drugi pčelinjak, vaga pokazuje 300 gr. Unosa. Pčelinjaci iz kojih je povađen veliki dio meda i po jedan roj (2-3 rama legla sa pčelama), započinju buran razvoj i potrošnja hrane raste nevjerovatnom brzinom, tako da evidentan unos polena i nektara ostaje neregistrovan na vagi. Međutim, poslije samo par dana, dolazi spasonosna topla ljetna kiša i 36 l/m2 natapa i faceliju i okolne biljke. Vaga konačno počinje da raste i to ukupno na 15 kg do 15. juna. Za sve ovo vrijeme u društvima se presađuje na mleč! Narednih dana unos je sljedeći: 16. VI -1,4 kg, 17. VI -0,6 kg, 18. VI -0,7 kg, 19. VI -0,6 kg, 20. VI -0,5 kg, 21. VI -0,4 kg.
Unos na vagi međutim, ne odražava pravo stanje obzirom da pčele sve vrijeme unose nevjerovatne količine polene, slično kao na bagremcu. Međutim, 22. juna se pojavljuju žućkaste pčele i suncokret počinje da medi. Vaga raste na 600 grama, a već narednog dana na 2,2 kg. Facelija i dalje daje nesumnjivo velike količine polena, ali iscrpljena dugotrajnom sušom i samo jednom osvježena, ipak posustaje i polako završava svoje cvjetanje krajem mjeseca. Rezultat je oko 20 kg unosa na vagi i društva sa ogromnom količinom legla koja ulaze u rojevni nagon.
Pčelinjak dočekuje suncokret u top formi i na društva dodajem po 3-4 polunastavka osnova koje će kasnije biti i izvuče ne i napunjene, ali opet ne samo suncokretom, već ponovo i nektarom korovskih biljaka.
Dan prije nego što ću da skinem sjeme dolazi druga ogromna kiša koja u vidu pljuska sa 27 l/m2 početkom jula totalno devastira prezrele biljke facelije i dio sjemena otresa. Nakon toga, snažno sunce u naredna dva dana dovodi do prezrijevanja i ispadanja najvećeg dijela sjemena, a kada je kombajn najzad mogao da uđe u njivu, rezultat je poražavajući: samo 50-ak kg sjemena po jutru, umjesto normalnih 200 do 400.
Po završetku paše krajem jula dešava se fenomen zbog kojeg sve što boli zarasta i nestaje. Košnice koje su sada na 6-8 polunastavaka odnosno 4-5 LR nastavaka punih meda su i dalje pune i prepune pčela. Poređenja radi, Pčelinjak koji sam dovezao od kuće i koji nije bio na faceliji nije imao više od 1,5 do 2 nastavka pčela i isto toliko i meda, a pčela odgajana na faceliji ni najmanje umorna ili istrošena, i dalje se šepuri u prepunim zbjegovima.
Zaključak je jasan! Polen facelije je nesumnjivo odgovoran za ovako dugotrajan život pčela, kao i za njihovo cjelokupno kondiciono stanje. Pored toga, jača društva su sakupila i do 20 kg meda prije početka glavne julske paše, a ona srednja su u potpunosti dostigla snagu jakih, pa poneka čak i iznenadilaizuzetnim, definitivno nečekivanim prinosom u julu.
Pored toga važno je znati i sljedeće, Sorta Julija je nešto bujnija, daje veći prinos sjemena, pa je realno očekivati i da je medonosnija. Zbog loših uslova ja sam dobio 600 kg meda po hektaru. Na izolovanom zasadu facelije od 5 hektara bio je stacioniran pčelinjak od 150 društava. Ranijih godina kada sam sijao Angeliku imao sam slične prinose meda po košnici. Podaci koje imaju strane sjemenarske firme govore da razlike u nektarnosti različitih sorti nisu izražene.
Facelija je leguminozna biljka i na njenom korjrnu razvijaju se bakterije azotofiksatori sposobne da vezuju elementarni azot iz vazduha. Korjen facelije prodire u dubinu do 70 cm u gustom sklopu popravljajući strukturu zemljišta i nakon završene vegetacije izumire, ostavljajući značajne količine organske materije i vezanog azota u zemljištu. Ako se facelija zaore u fazi precvjetavanja, efekat na obogaćenje zemljišta hranjivim materijama je isti kao da smo hektar zemljišta rasturili 25 tona stajnjaka. Facelija nema poznatih parazita i bolesti, a njen korjen jako toksično djeluje na nematode koji su prenosnici virusa. Zato je ova kultura nesumnjivo od velikog značaja za poljoprivrednike, jer se zemljište popravlja, obogaćuje i odmara, kao i za državu, koja međutim, nije ovu biljku uvrstila ni u sjemensku listu, tako da se ona ne može zvanično uvoziti i prodavati na tržištu. Facelija se lako mehanički uklanja u narednoj godini ne predstavlja ni najmanji ozbiljan korov gajenim kulturama. Takođe se može sijati više godina u monokulturi.
Med od facelije je naročito aromatičan (i miris i okus!) i cjenjen je na tržištu. Svjetlo žut je boje sa zelenom nijansom, brzo kristališe i dobija bjelu boju, kristali su sitni. Izmješan sa drugim vrstama meda zadržava svoju aromu kao dominantnu, pa je zgodan za kombinovanje sa suncokretom.
Ako bi ova biljka zauzela svoje mjestona sjemenskoj listi, kao i u plodoredu sjetve većih poljoprivrednih kombinata, stvorilo bi se tržište i uslovi za izvoz sjemena i profitirali bi svi. I vlasnici zemlje, i pčelari, i država.

Autor: Branimir Šošić

Preneseno iz martovskog broja srpskog pčelarskog časopisa "Pčela"