"Ja volim prirodne rojeve, ali kod komšije"
Ferid Velagić
Od kada je čovjek naučio da se pčele mogu držati u košnicama, a ne samo u šupljinama drveća javio se jedan problem,
rojenje.
Rojevi na žalost ne biraju uvijek pogodna mjesta, da ih pčelar može skinuti bez problema.
Obično su to visoke krošnje drveta ili tanke grane nedostupne pčelaru. Kod nas je veoma rašireno uvjerenje da se roj
"mora" skidati trnkom, koja je u većini slučaja nepraktična i veoma opasna. To sam iskusio na svojoj koži kad mi je
puna trnka pčela pala na glavu i kada sam za dlaku ostao živ.
Uzimajući u obzir da je danas veliki broj pčelara u poznijoj dobi, a dosta ih je i sa invaliditetima u manjem ili većem
procentu, koji se ne mogu "verati" po granama, odlučio sam da svim pčelarima pokažem naš način skidanja rojeva.
Prednosti ovog načina su u tome što pčelar na mora da "izigrava majmuna" i da se penje po drveću, pčele se ne
uznemiravaju, nema stresa kod stresanja pčela, ne dolazi do gnječenja pčela ili matice, nije neophodna
"puna ratna sprema" kod skidanja (ja većinu rojeva skinem bez zaštitne opreme), ali početnicima preporučujem
da opremu koriste uvijek, košnicu u koju ćemo stresti roj možemo odmah da stavimo na stalno mjesto i ne moramo
čekati da padne mrak da je prebacimo, na ovaj način je moguće skinuti velik broj rojeva u kratkom vremenu sa
nekoliko skidača. Kod mene se dešava da mi se istovremeno pušta i do 5 rojeva, a oni ne vole da čekaju i veoma važna
stvar je da se ne oštećuju stabla voćaka i drugog drveća. Da bi bilo jasnije objašnjenje ću ilustrovati
fotografijama.
Prije svega nam je ptrebno da napravimo "skidač roja", tako ću ga zvati. On je jednostavne izrade i sastoji se od
drvene kutije dimenzija
20 cm x 20 cm x 8 cm.
U unutrašnjosti kutije ispletite mrežu od plastificirane žice da se
pčele mogu lakše hvatati. Zatim Vam je potrebno jedno duže drvo, što lakše to bolje, koje je elastično
(ja koristim lipu) i najzad jedna tanka čelična sajla dužine 25 cm sa kojom ćete da pričvrstite kutiju za motku.
Napominjem da je veoma važno da se koristi sajla, a ne žica zbog elastičnost, a može i tanki lanac.
Kada smo napravili skidač potrebne su nam još i "A" molerske ljestve i još jedna motka
sa kojom ćemo da stresemo roj
ako je rasut. Molerske ljestve su dobre jer su stabilne i možemo da skidač roja dižemo ili spuštamo po potrebi.
Kada je roj izišao iz košnice pratimo gdje će da se stacionira. Kada smo zaključili da će da se uhvati za određeno
mjesto postavljamo ljestve ispod i kada se je na grani uhvatilo otprilike šaka pčela, kutiju skidača prislanjamo na
to mjesto i čekamo da se roj smiri. Većina pčela, zavisno od veličine roja, će da se uhvati u kutiju, te pčele
stresemo u već pripremljenu košnicu i postupak ponavljamo dok ne skinemo sve pčele. Nekada će biti dovoljno samo
jedno skidanje, a nekada i više, zavisno od toga koliki je roj, da li je rasut ili se grupisao. Kod drugenjaca je
najbolje da se skidač postavi ispod jednog dijela roja, a da se onom drugom motkom oprezno zdrmaju grane na kojima
su ostali djelovi roja i pčele će da se hvataju na hvatač. Potrebno je malo uigravanja ali za vrlo kratko vrijeme ćete
savladati tehniku i skidanje rojeva će da Vam prestavlja užitak, a ne noćnu moru.
Zamolio bih i druge pčelare koji imaju neki svoj način skidanja rojeva, a smatraju da ja lak da mi se jave ,
pa da i njihov metod prenesemo drugim pčelarima. Nadam se da sam bio jasan, a ako nisam slobodno me kontaktirajte
rado ću odgovoriti na Vaša pitanja.
Demirović Amir
)
)
)
)
)
)
)
)
)